TERITORIJALNI USTROJ (II)

stranka s Imenom i Prezimenom –  6.4.2020.

TERITORIJALNA LOGIKA IZNAD BIROKRATSKE POLITIKE: Primjer s pet regija (i gradom Zagrebom) kao okidač za raspravu…

Teritorijalni preustroj je nužnost. I prvi je korak u ozbiljnoj racionalizaciji javne administracije, i to ne samo u smislu broja nego i svrhe. Županije kakve imamo u mnogim su slučajevima prostorno neodržive ili čak i besmislene za bilo kakvu uspješnu ulogu skretničara decentraliziranih sredstava usmjerenih prema građanima kao krajnjim korisnicima decentralizacije. A o logici samoodrživih ekonomskih cjelina da i ne govorimo. 

Primjerice, Ličko-senjska županija ima neusporedivo veću logiku povezivanja s Kordunom i Gorskim Kotarom, nego polovicom otoka Paga, a da ne govorimo o jedinstvenoj cjelini prostora Donji Lapac – Srb koji je neprirodno razdijeljen između dviju županija. Tako je Srb u istoj županiji s gradom Pagom, a nije u istoj županiji s obližnjim Donjim Lapcem, dok je Donji Lapac stavljen u istu županiju s otočkom Novaljom, koja pak nije u istoj županiji sa susjednim gradom Pagom.

Nije puno sretnija ni logičnija Brodsko-posavska županija koja se kao crijevo provlači uz Savu smjerom istok-zapad (više od 100 kilometara), dok se okomito na Savu diže prosječnih 10-ak kilometara. Imamo tako situaciju da ju je na nekim mjestima lakše okomito prepješačiti nego uzdužno proputovati vlakom. Naravno, kapaciteti takve županije koja nema “tijela” jednostavno su kao i njezin izgled – mršavi.

O gospodarskim argumentima neprirodne rascjepkanosti teritorija govorit ćemo u raspravi koju otvaramo ovom jasnom teritorijalnom rekonstrukcijom Hrvatske iz neprirodnih u prirodno organizirane cjeline. Za ovaj prvi korak otvaranja rasprave, dovoljan je razlikovni vizualni “šok” koji stavljamo pred sve nas kao jasan smjer teritorijalnog preustroja. Naravno da su moguće određene manje korekcije, pa ih i mi na neki način ostavljamo. Ali jasno je i to da se sadašnje stanje teritorijalnog nefunkcionalnog tereta treba zamijeniti funkcionalnim zemljopisno-gospodarskim cjelinama.

Mogli bismo kao odgovor na sadašnju županijsku podjelu posegnuti za prijedlozima nekih autora, ali mi želimo da se oni sami uključe u javnu raspravu i da resetiraju i obnove vlastite ideje. Mi ćemo posegnuti za jednom kartom iz sasvim drugog područja kao podlogom za drukčiju teritorijalnu podjelu Republike Hrvatske. Uzet ćemo jednu kartu Meteoalarma (objavljenu 3. siječnja 2019.).

Što to “zna” Meteoalarm, što je bitno logičnije od onoga što mi danas imamo kao nekakve “teritorijalne cjeline” od kojih su neke sve samo ne “cjeline”. Granice određenih područja i zona koje pokazuju čak i tri boje (crvena, narančasta i žuta) pojačat ćemo tako da pratimo i linije tih zona. Ono što ćemo time dobiti jasno ocrtava logiku prostora.

Na tragu gornje skice izdvojili smo najprije dva logična prostora koje se nameću same po sebi – južni (Dalmacija) i zapadni (Primorje i Istra).

Sada smo prethodnoj podjeli dodali još jednan prostor s kojim se i aktualna vlast slaže, jer je jedan projekt upravo nazvala tako – “projekt Slavonija”, a ne projekt s imenom pet županija. To povezivanje pet slavonskih županija u zajednički projekt prema EU fondovima i drugim financijskim potporama, jasno razotkriva županijsku podkapacitiranost za ozbiljne gospodarske zalogaje. Štoviše, taj potez vlasti prema “projektu Slavonija” izazvao je i reakciju sjevernih i središnjih župana da se i oni pokušaju okupiti s namjerom okrupnjavanja i tog djela Hrvatske u neki nad-županijski savez (Međimurska, Varaždinska, Krapinsko-zagorska, Koprivničko-križevačka i Bjelovarska županija). Budući da su zahvatili središnju Hrvatsku tako da su zaobišli Zagreb i Zagrebačku županiju (preko kojih trebaš prijeći ako iz Bjelovarsko-bilogorske ideš prema Krapinsko-zagorskoj), možemo tom prostoru pridodati i te dijelove, kao i barem moslavački dio Sisačko-moslavačke županije (ako ne i cijelu). Tako smo dobili još dva područja: istočno (Slavonija) i sjeverno (u kojem je i veliki dio uobičajeno percipirane središnje Hrvatske). Pogledajmo sada Hrvatsku s još ta dva codručja i, naravno, onim što je nakon ta četiri područja preostalo, što se samo po sebi onda nameće kao peti dio.

Četiri područja koje smo izdvojili logikom koju je nametnuo sam prostor ili nad-županijski projekti (jedan aktivan i jedan zahtjevan) ostavili su između sebe peto područje koje zapravo pokriva geografski središnji dio Hrvatske. Riječ je o najslabije naseljenom predjelu, ali u svojoj raznolikosti i dobrim dijelom netaknutosti, svojevrsnoj zelenoj oazi Hrvatske: Lici, Gorskom Kotaru, Kordunu i Banovini, pa i potencijalno Žumberku, a možda i izlasku na more u području Karlobaga), cjelini koja može sloviti kao regija – park prirode.

Navedena radna podjela Hrvatske na pet regija (istočnu, sjevernu, zapadnu, južnu i središnju), može se u svojim rubnim dijelovima korigirati na lokalnim referendumima u kojima bi granične općine i gradovi odlučivali o pridruživanju jednoj od regija na čijim su granicama. Naravno, diskretno smo i grad Zagreb izdvojili kao moguću zasebnu komponentu, kao što je i sada definiran kao grad sa statusom županije. Dakle, i ovdje je moguće da uz pet regija imamo i grad Zagreb sa statusom (šeste) regije.

Na kraju, vjerujemo da će se sada struka rado uključiti u ovu raspravu, a tu, osim stručnjaka za javnu upravu, mislimo i na ekonomiste, politologe, povjesničare… Naravno, pozivamo na reakciju i sve druge zainteresirane građane.

(Temu pripremili: Josip Budimir, Dalija Orešković, Ante Pranić i Ivica Relković)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *