BORBA IZMEĐU POZITIVNE I NEGATIVNE SELEKCIJE: Ozbiljna, temeljita i neodgodiva reorganizacija hrvatske države više nema alternative…

stranka s Imenom i Prezimenom –  6.4.2020.

Ozbiljna, temeljita i neodgodiva reorganizacija hrvatske države više nema alternative. I prije krize svjetskih razmjera hrvatsko gospodarstvo zadnjim je naporima na svojim leđima (pod)nosilo birokratski nabujali sustav javnih službi. Nakon krize to jednostavno više neće biti održivo ni na koji način. Racionalizacija države treba krenuti odmah i ona ne smije biti kozmetička. Budući da nećemo imati sredstava za glomaznu i lošu administraciju, u njoj trebaju ostati oni najbolji, najprofesionalniji kadrovi, jer oni loši i sada su teret, pa se s njima ne može ni računati u smanjenom i racionaliziranom sustavu.

Negativna selekcija (iz)jela je utrobu naše države i prije ove krize, pa je kriza zapravo šansa da se ono sve što je negativna selekcija natrpala na leđa poreznih obveznika s tih leđa sada skine. Borba pozitivne protiv negativne selekcije, borba profesionalizma protiv klijentelizma počinje već sada, u fizičkoj karanteni koja ne smije postati i duhovna tamnica hrvatske budućnosti. Vrijeme karantene je vrijeme kad trebamo shvatiti da ne samo da ne trebamo čekati populističkog vođu, nego da iz fizičke socijalne izolacije trebamo izaći socijalno angažiraniji i svjesniji da naš dio posla u borbi za bolju državu neće nitko drugi odraditi. Prepuštanje države slučajnim liderima nije više dobra opcija i za stabilnije zemlje od Hrvatske. Mnogima, a ponajprije nama, potreban je sustav kao lider. Sustav dobro organizirane, efikasne, prilagodljive i učinkovite države koja ključna mjesta i uloge daje znalcima, struci, profesionalcima. Na klijentelističko “uhljebništvo” i negativnu selekciju ne možemo ići drugim sredstvima nego meritokracijom, pozitivnom selekcijom i profesionalizacijom ključnih upravljačkih sustava u državi.

Je li neki izvanserijski vođa upravlja kriznim stožerom u današnjoj situaciji? Ne, upravlja nekoliko kvalitetnih profesionalaca koji mogu i griješiti, ali ne mijenjaju strategiju i cilj borbe, jer imaju zadovoljavajuće znanje u kojeg se uzdaju. A što bi tek mogli poduzimati da je država kao sustav vrhunski uređena!? I uza sve napore u zdravstvenom segmentu, svi koji imalo razmišljaju o onom ekonomskom dijelu gotovo da se boje “dana poslije” kad ova pošast prođe. Još dok sve traje i dok se sa svih strana u posvemašnjoj kakofoniji nižu prijedlozi ekonomskih mjera za koje nitko nije siguran koje su one prave, sve prividno stoji (jer i mi svi “stojimo doma”)… Ali što će se dogoditi kad zdravstvena pošast prođe (a proći će), pa kad izađemo iz višemjesečnog nerada na ulice i shvatimo da smo tek zakoračili u novu – ekonomsku pošast.

Još jučer ili barem danas, a pogotovo sutra, nećemo moći plaćati državu koja ima više zaposlenih na birokratskim “kavama”, nego u proizvodnim pogonima i start up “garažama”. Ali nećemo moći ni plaćati državu u kojoj se vulkani političke negativne selekcije uzdižu i do pozicija ministara, župana, gradonačelnika i raznih “ravnatelja” kojima čak i kad evidentno “namiruju sebe” nitko ništa ne može, a najmanje DORH i sudovi.

Još jučer najizvrsniji među nama nisu htjeli u politiku, jer je ona prljava. Nisu se htjeli izlagati podmetanjima i napadima koje su očekivali od hobotnice negativne selekcije. Ova privremena (samo)izlolacija dovest će nas do ruba pitanja i odluke – prepustiti društvo i državu kvarnima i sebičnima ili izaći iz društvene samoizolacije i preuzeti svoj dio odgovornosti. Zato pljesak s prozora i balkona u ovoj fizičkoj (samo)izolaciji treba biti okidač za takve društvene promjene i takvu uspostavu države kao efikasnog i održivog sustava koji će i u “normalnim” vremenima funkcionirati kao zainteresirani uslužni servis svim građanima, a ne kao nezainteresirani i mrzovoljni “bog” kojemu su porezni obveznici krivi čak i kad dolaze pred svemoćni “šalter” s uplatnicom.

U raznim državnim institucijama rade i oni vrijedni pozitivci koji zapravo i drže cijeli sustav “iznad vode”. I najčešće se klone i same pomisli da ukazuju na loše prakse i one koji ih čine, jer su svjesni da to najčešće završava loše po onog tko ukazuje na problem, a ne po onog tko stvara problem. I taj dio će nakon ove (samo)izlolacije proći – više se neće moći ušutkati “zviždače” ili ih čak i stjerati u potpuni egzistencijalni strah. A onda da politika i druge poluge moći zaštite silnika, a obruše se na “zviždača”, što se dosad znalo događati.

Hrvatska ni jučer nije bila, a sutra će još manje biti u poziciji da se razbacuje poreznim novcem i nagomilanom javnom administracijom, nejasnim i nepotrebnim funkcijama, a najmanje kontraproduktivnim propisima i sporošću mnogih dijelova državnog i lokalnog javnog sustava. Od samog vrha do dna Hrvatsku treba organizacijski racionalizirati. Umjesto vatrogasnog i parcijalnog popravljanja neusklađenih dijelova političkog sustava, nama je potreban cjeloviti redizajn arhitekture države. Rješenje nije u čekanju političkog mesije, nego u uvođenju sustava koji je sam lider.